понедељак, 1. мај 2017.

JAZZ (1)






Piše: Rastko Ivanović

Usaglašavanje različitih stilova i improvizacija su inovacije koje je u svet muzike uneo džez. Džez je američka muzika koja govori o tome kako je imati i nemati, o odnosui belaca i crnaca, drevne Afrike i stare Evrope, sela i grada, sreće i tuge, žena i muškaraca. Džez je umetnost improvizacije koja stvara samu sebe. Koren ima u bluzu, muzici bogate tradicije. Bubnjar Art Blejk je govorio da džez briše prašinu svakodnevice. Džez slavi apsurd, neznanje, intelektualnost, seksualnost, dubinu. Džez predstavlja stvaranje umetnosti na licu mesta. Džez je rođen u Nju Orleansu, najkosopolitskom i najmuzikalnijem gradu SAD, ali i centru roblja u zemlji u kojoj su svi rođeni jednaki. Ova muzika govori o slobodi i oslobađanju Afroamerikanaca koji nisu bili slobodni u jednoj slobodnoj zemlji.

Godine 1817. bilo im je dozvoljeno da pevaju i igraju u Kongo Streetu. Njihov zvuk je belce podsećao na Afriku, ali je crna populacija dolazila mahom sa Antila i donosila je sa sobom zvuk Kariba. Kreoli, slobodni potomci Francuza i Španaca, posedovali su čak i robove.

Crkve, religije, vudu, Kreoli, belci, crnci, Nemci... i mnogi drugi... svi oni su jeli gambo čorbu i živeli u jednom stambenom bloku. U pozorištima se pojavila minstrel muzika. Nju su izvodili ’minstreli’, belci ofarbani u crnce što je pojačalo ružne rasne stereotipe. Od 1840. godine minstrel je postao najpopularnija zabava, preteća pop pesme, nacionalni humor, repertoar pesama i viceva, preteća televizije. Minstrelske predstave odisale su suptilnom elegancijom; one su potencirale komediju burleske u kojoj su belci tumačili crnce i obrnuto.

Crni ljudi proizvode zabavu, a belci je prihvataju.

Dedi Rajs, belac, napravio je prvu minstrel pesmu, koju je otpevao jedan crni konjušar, Džim Krou, po kome je pesma dobila ime. Unija je oslobodila crnce što je omogućilo oslobađanje nabujale kreativne energije i dovelo do stvaranja džeza.

Projekat Obnova je propao čime je brutalno nametnuta vladavina belaca, linč je postao rutinska stvar, došlo je i do jačanja Kju Kjuks Klana što rezultira kmetstvom.

Krajem XIX veka dva stila najavljuju džez. Vojni marševi, crne duhovne pesme, minstrel našli su se u istom koktelu zvučne smese koju su svirali lutajući muzičari – regtajm.

Bluz donosi estetiku koja crnce oslobađa od minstrelstva.

Bluz je jednostavna, zahvalna forma od tri akorda u 12 taktova zvana korus. U Nju Orleansu muzičari su trubama sačuvanim iz Građanskog rata svirali bluz.

Trube su imitirale crkvene pesme, spajanje anđela i đavola u muzici. Bluz je postao podzemni izvor koji je nadahnjivao sve izdanke američke muzike.

Badi Bolden je prvi slavni džez muzičar svog vremena (sačuvana samo jedna fotografija). Badi se svađao sa članovima benda, pričao sa samim sobom i završio život u duševnoj bolnici u Lujzijani.

Nju Orleans je stecište seksulanih aktivnosti.

Po parfemu džesmin, omiljenom kod prostitutku u Storivilu, pojavila se kovanica džes, što će se preobraziti u džez (prema nekim izvorima začeće). U Nju Orleansu 1910. bilo je bendova svih rasa i boja. Iako je džez muzičar i građevinski inžinjer Nik La Roka tvrdio da su džez stvorili belci, on je zvučao kao da je potekao sa izvora afričke džungle. Ljudi su na svojim počecima u Etiopiji i Malagi zbog tamne pigmentacije imali tamnu, mrku kožu kakvu danas imaju narodi Masaji u Keniji i
Tanzaniji. Tamna pigmentacija je narode Afrike štitila od raka kože.

Oličenje džez muzike Luj Armstrong udahnuo joj je identitet.

Prva džez ploča pojavila se 1917. godine. U modernom svetu ljudi su počeli da lete avionom, Frojd je otkrio načine za razumevanje ljudske psihe pomoću psihoanalize, Ajnštajn je opisao odnose prostora i vremena, Pikaso je slikao predmete iz svih uglova odjednom, a džez se nametnuo kao saundtrek tog vremena.

Nakon Prvog svetskog rata nastupilo je doba džeza.

Luj Armstrong je stvarao umetnost inspirisan grubim i nasilnim okruženjem. On je pretvorio džez u umetničku formu, iako je džez postojao čak 30 godina pre njega.

Luj je rođen 4. avgusta 1901. godine u delu Nju Oleansa poznatom kao „Bojište“. Majna Mejen ga je rodila u 16. godini. Radila je povremeno kao prostitutka da bi prehranila decu.

Jevrejska porodica Karmfoni se brinula o Luju i zbog toga je uvek nosio Davidovu zvezdu. Od 7. godine radio je za njih.

Idol mu je bio sastav King Oliver. Džo Oliver, lider tog benda davao je Luju da mu nosi trubu. SAD su ušle u rat 1918, a Armstrong se oženio bivšom prostitutkom Dejzi. Prohibicija ja zakonom zabranila alkohol, čime je a priori niklo veliko interesovanje za tajne kafane.

Najveći kompozitor SAD bio je Edvard Elington. Posle škole je išao u burleskna pozorišta. Prozvan je DjukVojvoda.

Gde god da je nastupao najavljivali su ga rečima: "Sklonite se stiže Vojvoda". Njegova muzika je bila čista duša koja dolazi iznutra.

ČIKAGO U 21. godini Luis Armstrong se razvdeo od žene i otputovao u Čikago kod svog ideola Džoa Olivera, u okrilje njegovog benda "King Oliver". Represija koja je bila dominantno izražena na jugu SAD terala je hiljade ljudi da u potrazi za poslom idu u Čikago u istorijskom periodu poznatom kao "Velika seoba".

Armstrong je u Čikago, grad u kome je hladno i tokom leta otišao sa prtljagom, smokingom i futrolom za trubu.

Luis je svojom muzikom pričao celovitu priču na fascinantan, bravurozan način. U tome je esencija njegovog genija.

NJUJORK U Njujorku svuda, na svakom koraku, nailazite i srećete ljude tamne puti. U 135. ulici 95% ljudi čini crna populacija, uključujući i policajce. Shvatate, stigli ste u Harlem, crnačku metropolu. Dvadesetih godina XX veka, tu se nalazila UNIA, Markusa Garvija, u Harlemu je živeo pesnik Lengston Hjuz, kao i W.E.E.B. Dibons, borac za ljudska prava, i još puno umetnika koji su kasnije smešteni u istorijsku odrednicu HARLEMSKA RENESANSA.

Djuk Elington, 1923. godine, odlazi u Harlem, u kome će doživeti kako je kasnije pričao "najglamurozniju atmosferu na svetu".

Harlem će kasnije biti nazvan "Velika Jabuka".

Na svojim njujorškim počecima, Djuk je svirao “muziku za društvo“, a u posebnim prilikama kada bi sa svojom postavom nastupao pred belom publikom, Djuk i njegovi muzičari su puderom izbeljivali lica. Do 1924. godine, Elington je već bio veliko ime u Njujorku. Djukov veliki prijatelj Kuk ga je savetovao: "Ne pokušavaj da budeš ništa osim onog što jesi". Djuk je znao da od nevidljivog načini vidljivu stvar.

Violinista Pol Vajtmen je svojim aranžmanima orkestrirao džez i od "džeza načinio damu", nametnuvši nov trend u plesnoj muzici.

U Eolian Holu u Njujorku, 1924. godine održan je koncert eksperimentalne klasične muzike u izvedbi Pola Vajtmena.

Pol Vajt-men (White man- Beli čovek) nazvan je kraljem džeza što je nerviralo i iritiralo crnce. On nikad nije prihvatio tu titulu. Cilj mu je bio da što više produbi formu, obradi je na svoj način, tako da istovremeno izrazi i poštovanje prema korenima džeza. 

Čim je potrošio ušteđevinu, odbacio hemiju Flečer Henderson se posvetio džezu. Henderson i
Vajtmen su bili prijatelji i razmenjivali su aranžmane. Vajtmen je, jednom prilikom, rekao za Flečera "da je belac zaradio bi milione".

Nakon dolaska u Čikago Armstrong je dve godine svirao u bendu King Oliver. Razvedeni Luis se 5. februara 1924. oženio Lili Hardin, pijanistkinjom King Olivera.

Lili ga je nagovarala da započne solo karijeru, jer nije  želela da bude supruga druge trube: "Želim da budeš prva truba". A onda se desila ponuda koju nije mogao da odbije: Flečer Henderson. Luis je odmah počeo da utiče na sve druge crne muzičare u gradu. Armstrongovi korusi su transformisali ceo bend.

Luis je imao neverovatan osećaj za ritam. Armstrong je pokazao da je bluz možda najveća forma koja se pojavila ikada u Americi. Sving je kad prvi ton odsvirate u pravo vreme, ni pre ni kasnije.

Džez je ritmična muzika u kojoj je važan tempo. Baš kao otkucaji srca. Niko nije znao šta je sving dok se nije pojavio Luis. L.A. je izmislio nov način sviranja trube i proširio opseg trube i utkao bluz u crnu popularnu muziku. Luis Armstrong je tipičan primer definicije genija.

Nastaviće se...






Нема коментара:

Постави коментар