субота, 13. мај 2017.

TIBETANSKA PORNOGRAFIJA




Piše: Rastko Ivanović

U seksu i graničnim područjima ne da se više ništa otkriti od one “noći u nama” o kojoj je Foucault nekoć govorio. Jer, od kako su reflektori obasjali, svaki pa i najskriveniji kutak naših spavaćih soba, ništa više nije prepušteno mašti. Sve je na izvolte, isuviše evidentno, da bi, uopšte, bilo istinito.

Drugim rečima, pornografija je prešla u bit svih pojava i svih stvari. Otud se nameće i sasvim logično pitanje, šta uopšte porno još može u jednom svetu, koji je već uveliko pornografisan?

Svetu, u kome prostitucija i nije ništa drugo do zamena pojmova, kategorija i slika.

U njemu, i umetnost je osuđena na to da bude prostitutka, umetnik na to da bude njen svodnik, a publika na to da bude njena najbolja mušterija.

Jer, jedino je bitan kapital i njegovo kruženje. A on nema nacije, već samo na sebe navlači različite maske i različite kondome.

Pogotovo, u vremenu u kojem Tanatos upravlja kočijama Erosa. Vremenu, u kom se susrećemo s fenomenom tibetanske pornografije. Malo orijentalne mudrosti i malo univerzalnoga seksa. Jer to je ono što je nama nada našeg vremena dala. Ukidajući nam perspektivu u nešto novo, bolje i drugačije.

Нема коментара:

Постави коментар