петак, 12. мај 2017.

BELDOCS 2017: MRŽNJA DEMOKRATIJE: BERNAR ANRI LEVI I ĆIĆOLINA


Piše: Rastko Ivanović

Mržnja prema demokratiji stara je koliko i demokratija sama. S tom razlikom što je ona, reklo bi se, danas veća nego ikada pre. Jer, demokratija se danas izvitoperila u tiraniju 21. veka, kako je to, jednom prilikom, primetio Alfonso Kuaron.

No, da li je, danas, uopšte, moguće ne biti demokrata? Nije li, danas, i sam rat postao, upravo, demokratski postupak usmeren protiv one pogrešne demokratije? Setimo se, uostalom, kako je i Džordž W. Buš pravdao rat u Iraku, rečima, kako je on veći demokrata u poređenju s Sadamom Huseinom.

A tamo gde je rat, tamo gde se upravo ta demokratija donosi bombama, tu su, neminovno, i trgovci, ali kako nas staro pravilo uči, tu su i misionari. Jer, to je naša stara imperijalna trijada. Vojska koja osvaja, trgovci koji otvaraju tržišta, i konačno, misionari, koji propovedju. Bilo preobraćanje u Hrista-kralja, bilo svoju novu omiljenu religiju, onu, ljudskih prava.

Ne vidimo li to i na primeru Bernara Anrija Levija? Čoveka, koji u svojstvu svojevrsnog turiste kastastrofe odlazi na ona zaračena mesta, kako bi poput kakvog katetera, usisavao jad i patnju tamošnjeg naroda. Naroda, koiji je prinuđen da na ovaj ili na onaj način, igra ulogu žrtve. Igra ulogu manekena svoje, vlastite nesreće. Jer, šta drugo ima tako dobru prođu na našem spekulativnom tržištu, kao što to imaju, upravo, nesreća i jad.

Jer, tamo gde se proliva krv, tu se i proizvodi realnost. I zato tamo i hrle intelektualci poput famoznog Levija.

I u tome se i ogleda naša, savremena pornografija. Pornografija, koja je prešla u bit svih pojava i svih slika.

Jer, šta uopšte još i može porno u jednom svetu, koji je već unapred pornografisan?

U svetu, u kome je i rat postao demokratski, u kom je i umetnost postala prostitutka, umetnik svodnik, a publika njena najbolja mušterija, kako je to, svojevremeno, pokazao Džef Kuns, u sadejstvu s svojom tadašnjom suprugom, Ćićolinom, u seriji radova, "Napravljeno u raju".

U jednom takvom svetu, i sama Ćićolina dođe kao odjek nekih davnih vremena, kao alegrija flore, kako se to za nju i kaže u filmu, "Ćićolina, kuma od skandala", koji smo imali prilike da pogledamo na jubilarnom, desetom izdanju festivala dokumentarnog filma, Beldocs, koji je ove godine, ugostio i Bernara Anrija Levija.

Oličenje naše savremene demokratije, par ekselans.

A ja se samo pitam kada će se i islamisti dosetiti da svaki treći masakr prijave kao svoju grešku.


Нема коментара:

Постави коментар