четвртак, 15. фебруар 2018.

Josipa Lisac: Biti drugačija


Ponekad je potrebno i da izmislimo sadašnjost kako bismo imali gde da prenoćimo. Uz glas i uz muziku Josipe Lisac to se čini prilično lako.


Piše: Rastko Ivanović

Svaki pokušaj da se govori ili piše o ljubavi nužno je opterećen izrazitom teškoćom, štaviše strahom: reči su uvek nedovoljne. Međutim, iako je taj poduhvat nalik skoku u nepoznate dubine, treba da se usudimo da govorimo o ljubavi, uz sve rizike koje to sa sobom nosi. Ili pak da pevamo o njoj. Jer ljubav treba ponovo izmisliti, to se zna.

A da bismo to učinili moramo biti savremeni. Što će reći vremenu neprimereni. Jer savremen je samo onaj ko ne koincidira sasvim sa svojim vremenom, ko je u stanju da ne odgovara na baš sve njegove zahteve. Jer, upravo preko tog raskoraka, upravo preko tog anahronizma on je u stanju bolje nego iko drugi da dokuči svoje vlastitio vreme.

I u tom smislu, mogli bismo reći da je Josipa Lisac oduvek bila istinska prijateljica savremenosti. Uvek nova i uvek drugačija, a uvek tako svoja. Kao da u slučaju ove istinske dive konstantno prisustvujemo večnom vraćanju novog. A zašto je to tako mogao je da se uveri svako ko je 14. februar 2018. godine odlučio da provede na njenom koncertu u velikoj dvorani Sava centra.

Jer, Josipa uvek pronalazi novi ključ za tumačenje svojih pesama. I tako je bilo i ovog puta. Odevena u prelepu modnu kreaciju, koja je nalikovala na kakvo slikarsko platno, s potpisom ćerke njene stare saradnice Ide, Dine ona nas je povela na neverovatno muzičko putovanje koje je u pojedinim trenucima delovalo kao najbolje moguće utočište od buke sveta a na momente kao eksplozija sirove rokerske energije. Na tom putovanju sačekali su nas i "Boginja", i "Tisuću razloga", i "Živim po svom", i "O jednoj mladosti", i "Vjerujem ti sve", i naravno "Gdje Dunav ljubi nebo". Ali i kada se to najmanje očekuje i Bajagina "Ja mislim 300 na sat", i to na suvo, u a cappella izdanju. Bilo je tu prisećanja i na čoveka s kako je rekla najlepšim i najsrčanijim osmehom na svetu, Nebojšu Glogovca, s kojim se susretala prilikom radova na predstavi "Pijana noć 1918." i filmu "Ustav republike Hrvatske" a nije izostalo ni prisečanja na ljude s kojima je snimila predivne duete, u rasponu od Dina Dvornika, preko Šabana Bajramovića pa sve do hrvatske hip hop zvezde Marina Ivanovića Stoke. Negde između prikralo se i recitovanje dobro poznatih stihova češkog pesnika Jirija Šotole. Ali ono što nas je nagonilo da jašemo do ekstaze bile su osavremenjene pesme koje su uz začin benda Čui postale po ko zna koji put osvevremenjene. Kao savršena sonična kapsula koja nas čuva od perfidne banalnosti ove naše svakodnevice.

Svakodnevice koju moramo ponovo izmisliti. Kao i čitav niz drugih stvari.

Baš kao što Josipa Lisac iz koncerta u koncert ponovo i ponovo izmišlja samu sebe.

2 коментара:

  1. JESI LI TI BIO NA KONCERTU ILI SAMO NAGAĐAŠ ŠTA JE BILO U SAVA CENTRU????

    ОдговориИзбриши
  2. VEINA LJUDI POSLE KONCERTA JE TRAZILO APOTEKE U BLIZINI DA SMANJI GLAVOBOLJU ILI NEZADOVOLJSTVO A TI PIŠEŠ O NJOJ KAO DA JE ZASLUŽILA PARE KOJE JE UZELA A PRUŽILA 10% OD OČEKIVANOG??!!MATORA DA PEVA A TO JOJ JE POSAO A NIJE MATORA DA UZME PARE PA ĆE DOĆI SLEDEĆE GODINE PO HARAČ??!!

    ОдговориИзбриши