Dok „Ljubav“ govori bolnu i neizbežnu istinu, „U dobru i u zlu“ (Silver Linings Playbook) govori zdravu i neophodnu laž.
U fluidnom modernom dobu u kome je definicija ljubavi - „dok nas smrt ne rastavi“, postala definitinvo demode - pošto joj je prošao rok trajanja zbog radikalnog remonta rodbinskih struktura kojima je služila i iz kojih je izvlačila snagu i sopstvenu važnost, često smo u prilici da čujemo da je potrebno ponovo pronaći ljubav. Jer, ljubav upravo jeste ponovo pronalaženje života. A, isto to mogli bismo reći i za filmske priče o ljubavi. I zapitati se: da li je danas, uopšte, moguće napraviti romantičnu komediju, koja je nešto više od još jedne iritantne vežbe iz zaslađivanja.
Poznati američki filmski reditelj, Dejvid O. Rasel, u delu „U dobru i u zlu“ pokazuje da je to, i te kako, moguće. Posvetivši se alhemičarskom procesu revitalizacije otupelih žanrovskih arhetipova, obesmišljenih kroz neumornu konzumaciju, Rasel nas putem tradicije vraća renesansi. Raselov pametni, elegantni scenario je obogaćen vrhunskom postavom koju predvode dva veoma dopadljiva i dobro uklopljena glumca u vidu „Mamurluk“ zvezde Bredlija Kupera, kao bipolarnog životnog brodolomnika Peta, i Dženifer Lorens, sveže poznate iz „Igre gladi“, kao oštećene mlada udovice Tifani. Film takođe krasi fini povratak Roberta De Nira kao Petovog oca, Peta Seniora – mrzovoljnog sofom vezanog kockara odevenog u kolekciju loše uklopljenih sportskih odela od poliestera – kao i Krisa Takera u retkom ne-Džeki Čen izletu, kao Petovog prijatelja Denija. Kao i Pet, Deni ima svojih ludih trenutaka - što nije iznenađenje – budući da su se njih dvoje upoznali u mentalnoj bolnici - gde je Pet bio zatvoren pošto je zamalo ubio ljubavnika svoje žene u naletu ljubomorne manije.
Jer, ludilo je simptom društva i njegovih političkih i kulturnih formi. Pa, stoga, možemo reći da kao što nema ludila s jedne strane, i političkog društva s druge, nema jednog ili drugog uzroka ludila. To je upravo skup socijalnih formi jednog društva, koje proizvodi, upravlja i održava ludilo. A u vremenu u kome kapitalizam proizvodi šizofreničare kao „Manolo Blanik“ cipele, ludilo je dijagnoza našeg postmodernog stanja.
Rasel pokazuje svoj afinitet za bipolarni duh radikalno menjajući tonove i mešajući estetike, doprinos koji je vidljiv u plesu Lorens i Kupera, prepletu pesama i stilova koji su razlomljeni u mnoštvo fragmentarnih čestica i elemenata. Otud je ljubav „neka vrsta tajanstvenog lepka“ koji u Raselovom neurotičnom svetu lepi delove drame i bajke, klasične screwball komedije i praznične ikonografije, koja evocira duh američkih sentimentalnih mitova.
Stoga, Rasel ’nepristojno’ bira da se „U dobru i u zlu“ završi ubrzo posle scene Petovog i Tifaninog plesa, kada su oni srećni. Flm sugeriše da iako su patnja i smrt, poput nasilja, one teške činjenice naše egzistencije, one ne moraju da se nastane u nama ovog trenutka. Jer, ionako, živimo jer verujemo u život. Jer se veselimo životu.
Otud, na kraju, možemo zaključiti da tamo gde (još jedna ljubavna priča iz aktuelne produkcije) Hanekeova „Ljubav“ govori bolnu i neizbežnu istinu, „U dobru i u zlu“ govori zdravu i neophodnu laž.
Laž koja govori istinu.
Režija i scenario: Dejvid O. Rasel, prema romanu Metjua Kvika
Uloge: Bredli Kuper (Pet), Dženifer Lorens (Tifani), Robert De Niro (Pet Sr.), Džeki Viver (Dolores), Kris Taker (Deni), Brea Bi (Niki), Anupam Ker (Dr Klif Patel), Džon Ortiz (Roni), Šea Vigam (Džejk) i Džulija Stajls (Veronika)
Distribucija: Millennium Film & Video
Trajanje: 122 minuta
(https://www.b92.net/kultura/art_durbin.php?nav_category=1205&nav_id=698378)
(Izvor: B92
Нема коментара:
Постави коментар