Piše: Rastko Ivanović
Leta 1989. američki magazin National Interest objavio je esej s vrlo smelim naslovom – "Kraj istorije?" Autor tog eseja, politikolog Fransis Fukujama napisao je da su velike ideološke bitke Istoka i Zapada završene i da je zapadna liberalna demokratija pobedila. U vreme antikomunističkih demonstracija širom bivšeg Sovjetskog Saveza činilo se da je tekst pogodio u metu. Fukujama je postao zvezda političkih nauka, "dvorski filozof globalnog kapitalizma". Kada se tri godine kasnije pojavila njegova knjiga "Kraj istorije i poslednji čovek", oprezni znak pitanja je nestao.
Jer, kao da smo se u međuvremenu svi navikli na posvemašnju smrt. Smrt istorije, smrt nauke, smrt umetnosti, smrt književnosti, smrt filozofije, smrt Edipa, pa i smrt seksa, zamenjenog njegovim simulakrumom pornografijom.
Pornografijom kao promiskuitetom svih znakova, svih kola, mreža i naravno ukusa. Ali, ako je Bog, zaista, stvorio ovaj naš svet, i to ex nihilo, onda samo On može i da ga uništi i to bez bilo kakvih materijalnih tragova. No, ako je On odista mrtav kako nas to već odavno ubeđuju, onda nema ko da obavi taj njegov posao. I sve što nam je ostalo je katastrofa kao takva.
Katastrofa koja niti je stigla niti će bilo kada stići, jer ona se proživljava.
Нема коментара:
Постави коментар