петак, 7. јул 2017.

EXIT 2017: LIAM GALLAGHER


Piše: Rastko Ivanović

Sva strast i gnev u pesmi "Live Forever" na kraju ne vode u bekstvo od sveta već u bekstvo u svet među ljude. Antagonizam se naposletku ispostavlja kao put u empatiju. Jer, oslobodivši se gordosti, uvidevši da pripadamo jedni drugima, mi shvatamo da naši životi na zemlji mogu biti neograničeni.   
Ovakvo osećanje Zigmund Frojd je u svojim spisima nazivao okeanskim.

Noel Galager ga pak naziva jednostavno prijateljstvom.

Lijam Galager odajući poštu svojim katoličkim korenima kaže da je to pesma za njegovu mamu.

Neku ljudi ovo osećanje nazivaju timskim duhom, neki bratstvom, socijalisti pak drugarstvom. A za Oasis prava reč za ovo osećanje da smo ti i ja isti kao i drugi je naprosto ljubav.

A nije li upravo to ono osećanje koje vas preplavi dok slušate Lijama kako izvodi bilo "Rock’n’ roll Star", "Slide Away" ili pak sam "Wonderwall" na kraju svog koncerta na ovogodišnjem Exitu.

"Live Forever" je ovog puta izostao, ali u izvođenju frontmena nekada najproleterskijeg benda u Velikoj Britaniji, i  gore pomenute pesme u vremenu, u kome ima puno komunitarizma a premalo jednakosti zvuče nekako ubedljivo, moćno i nadasve iskupljujuće.

Ma kako zvali to okeansko osećanje koje nas preplavi svaki put kada ih slušamo.

Нема коментара:

Постави коментар