понедељак, 4. март 2019.

TUĐIN


Petak, 4. januar 2019. Jasnije nego ikad pre, osećam da se nešto hladno i tuđe uselilo u mene. Više nego ranije osećam da sam nekako stran samome sebi. Udaljen beskonačno od svih. Ništa me više ne uzbuđuje i ništa mi više ne pričinjava zadovoljstvo. Šta sam imao da kažem, rekao sam. Šta sam imao da uradim, uradio sam. Prijateljstvo? To je, valjda, apslolutan i bezuslovan odnos, pun uzajamnosti i blkiskosti, koji postoji možda još samo u knjigama, i to, onim lošim. Kao, valjda i ljubav. Sve ono što je ostalo od nje jesu ugovori. Između dva ili više narcisa. Od nemila do nedraga, od niotkuda ka nigde. Od ne zna se čega ka ne zna se čemu. Od Istoga ka Istom. Od jedne do druge bolnice, od jednog do drugog zatvora. Od kazamata ka kazamatu. Kako danas, tako i sutra. Ovde, sada, svugde.


(Beograd, 4. januar 2019)

Нема коментара:

Постави коментар