петак, 21. јул 2017.

MULTIVERZUM



Piše: Rastko Ivanović

Otkako smo počeli da proučavamo noćno nebo, mogli smo da se oslonimo na jednostavnu ideju koja opisuje sve oko nas na Zemlji i izvan nje, sve planete, sve zvezde i sve galaksije. Ta ideja je ono što nazivamo univerzumom.

Za kosmologe univerzum se proteže do najudaljenije tačke sa koje je svetlost uspela da stigne do nas od početka vremena. To je ono što nazivamo vidljivim univerzumom: sferni prostor sa kog je svetlost imala vremena da stigne do nas tokom 13,8 milijardi godina od Velikog praska


Univerzum je, najkraće, zbir svega što vidimo i svega za šta znamo. Prilično dugo nauka je bila potpuno zadovoljna ovim odgovorom. Delovao je sasvim logično.


Ali danas to više nikako nije slučaj. Jer glavno pitanje nije više da li je naš univerzum jedini univerzum već je ključno pitanje koliko univerzuma uopšte postoji? Jer reklo bi se da nigde u vaseljeni ne postoji znak upozorenja svemir se ovde završava. Naprotiv. Samim tim, jedno je danas gotovo izvesno. A to je da je došlo vreme da se pretpostavka o jednom jedinom svemiru pošalje u penziju. Naš je univerzum samo jedan od mnogih univerzuma u ogromnom moru multiverzuma. A što će reći da naš univerzum nalikuje na vrt u kome svaka staza vodi do neke druge staze račvajući se do u beskraj.

Jer u multiverzumu kao da i samo vreme gleda razroko. Pa se tada sve stvari odvijaju u dva ili više smerova, baš kao onaj slavni vetar koji ima tu moć da duva u svim pravcima.

Jer, svi smo mi već bili svuda. I samim tim, ni samo moguće nije više moguće. Jer šta se događa događa se. I u tome je reklo bi se sva tajna multiverzuma u kome ništa više nije istinito, ali je sve postalo tačno.

Ili je stvar jednostavno u izazivanju hazarda, u izazivanju vrtoglavice koja je nama običnim smrtnicima, naprosto, nedokućiva. Jer, Bog ne samo da se igra kockicama, već to čini na krajnje neobične i nama nedokućive načine.


Нема коментара:

Постави коментар