уторак, 18. јул 2017.

PETER PRINCIPLE (1954-2017)


Miladin Miletić // 26.03.2006. //


Prilikom nedavnog gostovanja u Beogradu, Peter Principle iz kultnog sveglazbenog sastava Tuxedomoon, popričao je s beogradskim kolegama o trenutnim zbivanjima u sistemu zvanom Tuxedomoon.

* Pripremate novo izdanje, neku vrsta soundtracka, na Made to Measure etiketi. Nešto više o tome?

PP: To su neke improvizacije koje smo snimili uživo u San Francisku i montirali ih zajedno sa audio-slikama "zivota na putu". "Bardo Hotel" je film inspiriran hotelom u kome smo odseli u San Francisku dok smo pravili ove snimke, ali, u svakom slučaju, ovo je film o životu na putu, možda... Ispalo je da smo prvo završili soundtrack, jer smo odmah imali materijal u rukama. Još uvijek radimo na filmu, koji je u stvari video rad Georgea Kakanakisa, tako da ćete morati sa njim pričati o tome.

* Reklo bi se nešto poput "Joeboy in Rotterdam" i "Joeboy in Mexico"?
 
Svakako, to je točno. I ovo je manje-više moj projekt. Ja sam uradio snimanje i montažu, a načinio sam i brojne improvizacije koje su našle na ovom soundtracku.

Na vašim prvim albumima na Made to Measure etiketi, "Sedimental Journey" i Tone Poems", sjekli ste i ljepili magnetofonske trake, puno prije upotrebe kompjutera i cut-paste tehnologije. Šta mislite o tom napretku tehnologije i njenoj upotrebi u muzici.

O tome mislim sve što se može misliti ali drago mi je da imam takvu tehnologiju u rukama jer je mnogo lakše raditi i manje destruktivno po vaše materijale, pa su stvari manje dragocjene, imate više vremena da odlučite što ćete učiniti. Imate suviše promjenljivih koje treba uzeti u obzir pre donosenja konačne odluke. Svakako, kada sjeckate trake i imate par kopija koje možete da načinite prije nego što počnete primjetno da gubite signal, ova ograničenja imaju svoju draž, ali ipak... Lično sam, u potpunosti okrenut digitalnoj tehnici. Jedna od stvari koja je rezultat toga je interesantan izazov ukoliko ste riješeni ili prisiljeni da iznova pravite nove stvari. Nisam baš mlad, pa nisam ni prisiljen da dođem do svog novog identiteta. Ali baš zato što je digitalna obrada tako jednostavna za rad i dostupna svima, novom talentu se jako teško profilirati. Mislim da je to ogroman izazov.

*Možete li nam reći nesto o "Joeboy in Mexico"? Znamo da ste Steven Brown i Vi radili na tom izdanju ali da li je i Blaine Reininger također učestvovao i da li je to bio povod za vase ponovno okupljanje nekoliko godina kasnije?

PP: To je bila neka vrsta katalizatora. Steven i ja smo uradili projekt zajedno sa Stevenovim prijateljima iz Meksika. To su Nikolas Klau, Alejandro Herrera i drugi. Zatim smo pozvali Blainea da se uključi i on je poslao jednu gotovu traku što je jedna od pjesama na ploči. Ubrzo zatim, baletska trupa iz Tel Aviva je čula album i pozvala nas da je izvedemo uživo. Tako smo Steven, Blaine i ja otišli u Tel Aviv i tu smo u osnovi započeli, jer nakon toga telefoni su počeli zvoniti, imali smo još par nastupa u Grčkoj, jedan je snimljen za TV, a onda smo nastupili i na Polverigi festivalu što je bila 15togodišnjica premijere "Ghost Sonata". Nismo radili ništa prije toga. Ja sam živio u NY već dugo godina, a Steven u Meksiku. On i Blaine su imali neke zajedničke projekte ali vrlo malo. Lično, volim raznovrsnost. Odrastao sam u Njujorku, tamo imamo cetiri godisnja doba, pa volim takve stvari. Kada sam se preselio u Kaliforniju bilo je malo monotono.

*Sada kada Crammed Discs ponovo pokreće Made to Measure pod-etiketu, da li planirate da radite nove ambijentalne albume poput "Sedimental Journey" i "Tone Poems"?

Objavio sam dvije ploče za etiketu Les Temps Modernes: "Conjunction" and "Idyllatry".
"Idyllatry" je novo izdanje.

*A što je sa etiketom Comfort Stand?

O, to je mala nezavisna etiketa na kojoj smo prijatelj i ja pokrenuli projekat Ecco Bravo. Postoje neki Ecco Bravo momenti na albumu "Idyllatry", a također i na kompilaciji "Stilllysm", na belgijskoj etiketi Stilll. Nisam siguran da će Made to Measure izdati puno novih izdanja ili će reizdati neke stare naslove. "Bardo Hotel" je soundtrack, a ne sljedeći Tuxedomoon album. Tuxedomoon je imao lose iskustvo ranih 80.-ih kada smo izdali muziku za "Divine", balet koji smo radili sa Mauriceom Bejartom, a ljudi su mislili da je u pitanju treći Tuxedomoon album. "Half-Mute", "Desire", "Divine"... Prosto, nisu to shvatili na pravi način i željeli smo da ovaj put to nekako izbjegnemo. Zato je smještanje u Made to Measure kontekst bio jasan način da se istakne o čemu se zapravo radi. Inače, morali bismo ga nazvati "Joeboy in San Francisco". Ali bilo nas je četvorica, sve vrijeme, tako da je to definitivno Tuxedomoon.

*Moramo se osvrnuti na pjesmu "Luther Blisset", na albumu "Cabin in the Sky". Šta mislite o fenomenu Lutera Bliseta i kako se sve to uklapa u Tuxedomoon muziku?

Steven se prvi zainteresirao za ovu ideju i preuzeo naslov za pjesmu. On je jako zainteresiran za puno populističkih stvari, a ovo je čudan tip populizma. Bilo koji tip ovakvog izražavanja je zanimljiv. Mislili smo da je vrlo zabavno da skrenemo pažnju na pojavu.

*Da li pripremate i novi album?

Postoji plan. Sada idemo u Atenu, gdje nas očekuje puno projekata. Kako ćemo iskoristiti sve to vrijeme, ostaje da se vidi... Ali da, radimo na novom Tuxedomoon albumu.

*Prošlo je puno godina dok se "Cabin in the Sky" nije pojavio. Na internetu su se stalno pojavljivala obavještenja "sledeca Tuxedomoon ploča za par mjeseci", a onda je ispalo nekoliko godina...

To je točno. Puno stvari nas je prekidalo. Glupe promjene u rasporedu avionskih letova, kao i porast troškova nakon 11. rujna uticao je na to da se tokom 2002. nijednom nismo sreli osim nastupa na Sonar festivalu. A obično koristimo probe da okupimo bend na jednom mestu, namjestimo studio i nešto radimo. To se nije dogodilo 2002. i zato nismo ni mogli nastaviti snimanje.


(http://www.dopmagazin.com/dop/)

*interview objavljen na stranicama Kontra Magazina

Нема коментара:

Постави коментар