субота, 14. април 2018.

BAJADERA



Piše: Rastko Ivanović 

5. maj 2017. Oko 18.30 mi stiže nova poruka od Nevene. Nudi mi dve karte za baletsku predstavu "Bajadera" na velikoj sceni Narodnog pozorišta. Kaže mi da ona usled napornog dana na fakultetu ne može večeras da ide već da će mi samo doneti karte. Zakazuje za sutra prvi naš sastanak na nastupu Andreja Kavalinskog, prve trube francuskog radija u prostoru Skupštine grada. 

Potom me kroz desetak minuta i zove da utanačimo detalje. Pita me da li me ne ometa u pripremi za polazak, ja odgovaram ne, dok tokom presvlačenja držim kao od majke rođen svoj mobilni u rukama.

Nevenina misao je istovremeno putovala u svim mogućim pravcima. Neko bi rekao da je Nevena brbljiva kao svraka, ali ne, Nevenina misao pleše baš kao što i ona nabada tlom kao po oblaku.

A sve je i počelo na Festivalu igre. Vraćajući se sa zatvaranja istog od JDP-a ka njenoj porodičnoj kuči nadomak Cvijićeve zapodenuli smo priču i o gospođi Jung. Sve ono što će godinu dana kasnije eksplodirati u javnosti povodom angažmana gospođe Jung u kampanji vladajuće partije za Gradske izbore. Od toga kako je nekadašnja Adrijana Pavić po svedočenju svih svojih ispisnika neuspela balerina uvidevši kako nema nikakvih baletskih sposobnosti otperjala za Grčku gde je preuzela jevrejsku veru i istovremeno promenila svoje ime u ono po kome je danas svi znaju. Nevena je dodatno zabiberila priču detaljem kako je kao klinka u društvu svoje starije sestre Ane, Ajine ispisnice čekala s nestrpljenjem na TV-u novo izdanje "Minimaksovizije" u kojem je Aja najavila svoju kolosalnu ulogu u tada novom spotu MC Hamera za njegov veliki hit "Can't Touch This". Ispostavilo se naposletku da se gospođa Jung u spotu vidi na sekund. No bilo kako bilo, kao kćerka postmoderne ere, u kojoj je život sveden na bojno polje na kojem samo najjači ili najlukaviji imaju šansu za uspeh, gospođa Jung je jednostavno doslovno shvatila maksimu Ran Ran Šoa, vlasnika najveće hongkonške filmske kuće, Shaw brothers da je najbolji onaj film koji donosi najviše para.

Jer, u svetu u kome se samo još razmenjuju novac, proizvodi i slike jedino što se još meri je onaj uspeh koji je merljiv na blagajni. I zato najbolji i idu s najboljima. Pa tako i Vučkara i Aja Jung.

Uostalom, kultura je ono što drugi rade nama, dok je umetnost ono što umetnik radi drugima. A bojno polje Nevenine sestre Ane je svakako scena. Mesto, na kojem njeno oruđe, njeno besprekorno telo ujedno postaje i lepo i bistro i prozirno i sjajno i brzo, koliko i silno u svoj svojoj snazi, toliko i naprosto beskrajno u svom trajanju, ali jednako i slobodno i nevidljivo, ali pre i posle svega uvek spremno i uvek sposobno za nove i nove preobražaje.

A to je itekako bilo vidljivo u baletu "Bajadera" koji je tog 5. maja 2017. igrao na sceni Narodnog pozorišta. Ali i pored sve strasti i topline u svakom pokretu primabalerine Pavlović, ples, kao pesma lišena svakog pisarskog oruđa, kako to na jednom mestu kaže Malarme na najbolji mogući način bio je oličen u svakom pokretu njene mlađe sestre, moje devojčice koja se igra sa svetlošću svemira, Nevene, koja je gradom, bilo u naručju svojih kavaljera bilo bez njih lepršala poput kakve svilene marame.


Нема коментара:

Постави коментар