четвртак, 28. децембар 2017.

Buena Vista - Do kraja sveta



Kubanska muzika odgovara radosti našeg bića i uz nju se život voli tako što on može i da se igra. 


Nostalgija stupa na scenu kada „istorija ubrza ritam“ i pokaže zube“. Ona nam govori više o tome šta danas nedostaje nego kako je nekada sve bilo lepo. Možda se tu krije i jedan od razloga uspeha projekta Buena Vista Social Club.

Jer, ova „muzika koja pliva kao po reci“ idealizuje i preoblikuje prošlost i to u formi pokretne muzičke fieste.

Na subotnjem koncertu u Centru „Sava“, uverili smo se u to. Nažalost, mnogi originalni Social Club članovi nisu više sa nama, ali ova poslednja inkarnacija Buena Vista projekta pod palicom tromboniste Hesusa Agvahe Ramosa, nastavlja da održava plamen kubanske muzike jarko sijajući diljem sveta, predstavljajući mlade muzičare poput Rolanda Lune na klaviru i harizmatičnih pevača Idanie Valdes i Karlosa Kalunge, zajedno sa istrajnim Gvahiro Mirabalom na trubi i sviračem laute Barbaritom Toresom, kao i sa neospornom zvezdom večeri, „la mas sexy“, Omarom Portuondom.


 Još strastvena i uzbudljiva u 82. godini života, Omara može sigurno da pokaže trik ili dva nekim mlađim kolegama o tome šta su stil, scenski nastup i tehnika. I kada peva, to zvuči poput vraćanja njenim korenima kada je sa svojim sestrama počela da peva sa svega 14 godina. Njen glas je i dalje senzualan i snažan mada su njeni plesni dani iza nje. Ona je tačno znala šta da radi sa svojom publikom i kako da nas podigne na noge da zaigramo uz ovaj opasni, dobro disciplinovani i briljantni bend.

Idući njenim stopama živahna Idania Valdes je neverovatnim glasom i plesom učinila da na „Toma Chocolata“ svi u publici plešu i tapšu... Kao i ostatak benda, koji nije oklevao da nam prikaže svoje veštine.

Gracioznost, elegancija i dostojanstvo, uz virtuoznost i čist muzički instinkt sjajno su odigrali svoje deonicee u proizvodnji zadivljujuće pobedničkog stila koji čini svetlu, džezi muziku tako uzbudljivom. A sve to od benda koji nosi do grla zakopčana odela i čiji članovi mogu mahom da budu roditelji većini publike.


Jer, te subotnje večeri govorilo se na španskom jeziku , ali je elementarni jezik bila - čista emocija! Od „Quizas, Quizas“, koja se čarobno pretopila u „Chan Chan“, pa do „Guantanamera“ (na suvo), kubanski muzičari su ostvarili toplinu i emotivnu dubinu kroz evokativni i vizuelni potencijal svoje muzike.

Vokali, trube i ti bubnjevi koji nas u ritmu tam-tama vode do kraja sveta, nešto su čemu je na najdubljem nivou vrlo teško odoleti. Na kraju su primorali na ples i one koji ne uživaju naročito u tome. Jer, audio Kuba odgovara radosti našeg bića i uz nju se život voli tako što on može i da se igra.

(B92 | nedelja

Нема коментара:

Постави коментар