уторак, 10. април 2018.

Darkvudi i Bisera: Ima dana kad je nada dovoljna...






U našim anti-utopijskim vremenima, bez potrebe za transcedencijom, ima dana kad je nada dovoljna...

Od pastoralne idile stare Srbije (Selo gori a baba se češlja) preko izgubljenog raja građanske Srbije (kostimirane TV serije Zdravka Šotre po delima Mir-Jam Ranjeni orao, Greh njene majke, Nepobedivo srce) naše društvo stalno žudi za svetom zlatnog doba. A svet zlatnog doba je svet zaustavljenih satova. On nam beži poput fatamorgane, pa nam kad god nam se čini da smo mu se približili, izmakne. Međutim, motiv za ovaj povratak u „detinjstvo čovečanstva“ nije nacionalistički ili izolacionistički, ili barem nije samo to. Jer, nostalgija nam uvek govori univerzalnim jezikom više o tome čega danas nema, šta nedostaje ovde i sada, nego o tome kako je to bilo lepo nekada.

Zato se, danas, kada je „istorija ubrzala ritam i pokazala zube“ suočavamo sa mnoštvom različitih nostalgičnih diskursa i produkcija. No, u tom galimatijasu svega i bilo čega u kome se nostalgija prodaje kao tinejdžerski duh, nailazimo ,ipak, i na neke istinske vrednosti, a jedna od njih je povratak na scenu jedne od retkih istinskih diva bivše Jugoslavije, Bisere Veletanlić.

Prvo se u martu 2009. desio film Jovana Todorovića „Beogradski fantom“, koji zatvara Biserin klasik „Nikada više“, potom je usledila i osvežena verzija istoimene pesme (u Laura 2000 remiksu), kao i semplovanje zaboravljenog bisera „Ne postoji on“ (u pesmi „Ta ne postoji“ Bdata Džutima), da bi sve bilo krunisano sa dva sjajna Biserina solo koncerta u rasprodatoj dvorani Kolarčeve zadužbine, decembra 2010. i 2011. godine.

Ali, čini se da je tek saradnje sa sastavom Darkwood Dub vratila Biseru tamo gde joj je i mesto – natrag u budućnost. Neobična zvučna pustolovina Darkvuda i Bisere otpočeta singlom „Nešto sasvim izvesno“ svoju kulminaciju doživela je zajedničkom turnejom u gradovima diljerm Srbije, s velikim finalom na koncertu u beogradskom Sava centru.

 

To prevazilaženje razlika najprimetnije je u drugom segmentu koncerta u kome dominira glas Bisera Veletanlić. Baš kao što je sam koncert otpočeo numerom prelomnom za Darkvude u 21. veku („Vrtlog vira”), tako i Biserin segment počinje starim klasikom „Ne plači“, svojevrsnom prekretnicom u njenoj karijeri, jer je ovom raskošnom baladom Arsena Dedića prešla na domaći repertoar i pobedila na „Beogradskom proleću“, 1971. godine. Slede i osavremenjeni „Ručak za dvoje“, „Potaman“, kao i „Dva“, koja nam pokazuje kako u našim anti-utopijskim vremenima, bez potrebe za transcedencijom, ima dana kad je nada dovoljna. Na kraju ovog drugog bloka, sledi iščekivano „Milo moje“ pri čijem izvođenju Biserin magični vokal nas vodi ka nekoj vrsti gospel katarze - kako bi se osetili novorođenim u "Soul Crkvi", u kojoj su svi dobrodošli.

Nošeni Mikijem Ristićem, koji svira bas poput zlatnog noža koji seče do kosti i otkriva svetove za koje nismo ni znali da postoje, Darkvudi u završnom delu koncerta Sava Centar iz Soul Crkve pretvaraju u neonsku diskoteku, na čijem podijumu će vam se kukovi nepovratno odvojiti od tela. Tako će se „Treći Vavilon“, uz koji su se tokom devedesetih nizale šutke i slamala rebra preliti u diskoidni „Šečer“, pa u hit „O pustinji“, da bi se potom kao u kakvom superiornom DJ miksu, u kome kraftwerkoidni roboti poskakuju uz predmoderne mitove i postmoderne mašine Li ‘Skreč’ Perija ispreplitale redom -„Dorćolac“, „Original Creation“ i „130“.

Na singlu “Nešto sasvim izvesno“, ceo Sava Centar je na nogama, a u tom položaju će ostati da sluša „Zlatni dan“, koji nam po ko zna koji put pokazuje zašto je slušanje Biserinog glasa istinski religiozni čin. Bez suviše priče i praznog hoda, završni par pesama „Zapremina tela“ i „Nedaleko odavde“ učinili su da publika, kako to već red nalaže na kncertima Darkvuda, otpliva pravo u selestijalne predele.

Na kraju, koncert Darkwood Duba i Bisere Veletanlić pokazao je barem tri stvari: da je puno diva u našem svetu, ali da je samo jedna Bisera Veletanlić; da su Darkwood Dub jedinstvena pojava na našoj muzičkoj sceni; i što je najvažnije da umesto jeftine rasprodaje nostalgije, muzika je tu da bi se stvarala neka nova tradicija.

...Što saradnja Darkwood Duba i Bisere Veletanlić zorno pokazuje.

U tom ime – živeli!

(

1 коментар:

  1. Добро написано "истинска дива". Само што,нажалост, клинци данас знају за неке друге "диве".

    ОдговориИзбриши