петак, 1. јун 2018.

PRIJATELJ SAM, DAKLE POSTOJIM


Piše: Rastko Ivanović

Grčka poslovica kaže: Jedino žene koje su isprale oči suzama, mogu da vide stvari jasnije. A ponekad to važi čak i za muškarce. Večeras ja sam svoj okean isplakao. I to što mi je teško ne znači da ne treba da razgovaramo ili da se ne pozdravljamo. Jer ponekad će nedostajati i reči da se opiše katastrofa, ponekad će vladati i oskudica kada treba izraziti zaprepašćenost. Ali i tada kao i bilo kada ti ćeš moći da me pozoveš i ja ću za tebe uvek biti tu. I to je jedino sigurno. Jer jedino je prijateljstvo to koje budi nadu, koje budi ushićenje tom nekom budnošću koja će prevazići čak i smrt. Jer prijatelj sam dakle postojim. A ako mi neko znači koliko ti meni onda za njega ja uvek moram da budem tu do samog kraja. Jer ti jesi uslov moje imanencije i bez tebe ja nikada ne bih bio ja. I zato ćeš kod mene uvek imati i pruženu ruku kao i otvoreno srce. Pozdrav moja najdraža sestrice. Volim te. Vidimo se!!!

(19.03.2018)

https://sveoneveni.blogspot.rs/

Нема коментара:

Постави коментар