среда, 16. мај 2018.

GRAD



Piše: Rastko Ivanović

Mnogo volim da šetam. Još kao klincu posebno zadovoljstvo mi je pružalo tumaranje gradskim ulicama. Kako su godine prolazile počeo sam to sve češće da činim spuštene glave. Razlog je i više  nego banalan. Usled jedne nesreće u kasnom detinjstvu vid mi je toliko oslabio da sam sve slabije mogao da razaznajem ljude i predmete iz moje neposredne blizine pa je to bio pravi a zapravo i jedini način da nesmetano tumaram svojim omiljenim gradskim štraftama.

Šetnja nam nudi mogućnost susreta ali isto tako i mogućnost otuđenja i iskoraka izvan sveta. Jer nema ničeg lepšeg od toga da posmatramo život u gomili. Tako gomila vremenom postaje naše carstvo baš kao što je vazduh carstvo ptice a voda carstvo ribe.

I tako lutajući mi nigde nismo kod svoje kuće a svuda se osećamo kao da smo tamo.

Uostalom grad jedino i možemo spoznati makar malo kroz šetnju. Isključivo peške ili da tako kažem na potpeticama.

Samo tako mi možemo da grad obuhvatimo svim svojim čulima u sadejstvu s privatnim carstvom naših ličnih asocijacija.

Tu šetačku metodu neko će nazvati botanizovanjem na asfaltu a neko metodom Džonija Vokera ili pak Mister Pikvoka.

Kako bilo i ma kako zvali tu metodu šetač je neosporno neka vrsta detektiva. Detektiva koji se hrabro hvata u koštac sa svim tajnama i sa svim misterijama jednoga grada. Grada koji nam se takoreći nudi u "kartezijanskim đavolčićima" koje mi moramo dešifrovati.

Bilo da se nalazimo u njegovom centru ili da zalutamo na neku od njegovih periferija. Podzemlje jednog grada njegovi skriveni budžaci kao i njegovi sokaci sami po sebi već prerastaju u avanturu. A u prometnim gradskim ulicama čovek se veoma lako premetne u voajera. U voajera koji neumoljivo jedri ulicama u kojim opasnost, erotičnost ali i obrušujuća samoća neprestano igraju žmurke. Tu na mestu gde se sve naše intuitivne slutnje stope u jedno. Tu gde se grad pretvara u neku vrstu Minotaurovog lavirinta. Ili svojevrsne simbolističke šume saglasja.

I zato je grad i središte poezije i središte vlastite urbano-poetike ali hteo on to ili ne i središte svojevrsne urbano-erotike. Pogotovo ako njegovim ulicama promiču jedna Nađa, jedna Žoržet, ili ona koja je najlepša i najposebnija od svih njih a to je naravno jedna Nevena.

Нема коментара:

Постави коментар