недеља, 4. фебруар 2018.

NEGDE IZNAD DUGE



Piše: Rastko Ivanović

Ruski slikar Kazimir Maljevič je 1913. naslikao čuvenu sliku "Crni kvadrat na beloj pozadini", koju je prvi put izložio 1915. godine u Sankt Peterburgu. Ova slika delovala je kao otvoreni prozor kroz koji su revolucionarni duhovi radikalne destrukcije ušetali u kulturni prostor tadašnje Rusije i pretvorili ga u pepeo. U neku ruku ova je slika bila ostvarenje po mnogo čemu proročkog Malarmeovog stiha "razaranje beše moja Beatriče". Jer, u borbi protiv skleroze proteklih vekova avangarda je želela sve, sada i odmah. Jedino što se želelo bilo je ono Remboovo prelepo danas. I u tom smislu, Maljevičev "Crni kvadrat", prema rečima samog autora, predstavljao je potpuni preobražaj dotadašnje umetnosti, koja se sada rađa iz nule, iz same praznine, praktično ni iz čega.

I zato i ne čudi što je 1919. godine, Kazimir Maljevič kao vrhunac čišćenja, kao vrhunac eliminacije boje i svih postojećih formi odlučio da izloži svoj "Beli kvadrat". Sliku, koja će biti obećanje jednog novog čina, jednog novog rođenja, koje je vek pred nama tek trebao da pronađe.

Jer, ako crno predstavlja prazninu same boje, onda belo predstavlja njeno sve. Jer, crno, kako nas to savremena nauka uči ni nije boja. Ono štaviše ni ne postoji u spektralnoj analizi svetlosti. I stoga ako je crno odsustvo same boje onda je belo nečista mikstura svih boja. Ali ono što je sigurno je to da i jedan i drugi termin nas sprečavaju da okusimo i više nego složenu aromu našeg vidljivog univerzuma.

Naime, naša konvencionalna mudrost nas uči da nikada ne vidimo sve crno. Ali da li bi bilo bolje kad bismo u svemu videli samo belo. Jer ono što nedostaje u tom raskoraku između noći i snega jeste sama duga. Taj čudnovati luk, koji povezuje kišu i sunce prostirući svoju prelepu, iskričavu i svetlucavu paletu od crvene do ultraljubičaste. I zato i ne čudi što je za nas, poslednje ljude Zapada, crno boja žalosti i smrti, dok je za Kineze, koji su ovde bili dugo pre nas, i koji će ovde i ostati dugo posle nas, to, naprotiv, bela. A ono čega mi moramo biti svesni je to da i crna veštica iz Makbeta i Snežna kraljica iz bajke Hansa Kristijana Andersena pripadaju istom, jednom jedinom našem svetu.

U jednoj svojoj pesmi nastaloj neposredno pre rađanja "Belog kvadrata" Kazimir Maljevič je tražio od nas da isperemo svoj sluh kako bismo bili u mogućnosti da čujemo dah novog u pustinji. Naš eventualni pokušaj da vidimo dugu i shvatimo da čovečanstvo kao takvo ni nema boje bio bi upravo i potencijalno ostvarenje tog novog dana u pustinji.



Нема коментара:

Постави коментар