петак, 5. јул 2019.

EXIT 2019: THE CURE



Piše: Rastko Ivanović

U vreme kad su muzikom zavladali Madona, Majkl Džekson i Duran Duran sa pesmama za ples i horsko pevanje, nekim ljudima The Cure su pružili utehu da nisu sami u gomili. Lica obojenog u sablasno belo, odeveni u crno od glave do pete, naslonjeni na englesku prerokersku tradiciju ukorenjenu u vodvilju, The Cure su za nas otkrili svu dramu nesigurnog samootkrivenja i egzistencijalnog eksperimantalizma postajući arhetip „u semiotičkom groblju studentske diskoteke“.
Naizgled bezobrazan i mrzovoljan, bez daha od muke ili pak gneva glas Roberta Smita je postao jedinstven u svom oslikavanju monotonije. I to one suburbane koja se proteže koliko i njene avenije. Taj glas postao je oslonac za sve one koji preferiraju fiksaciju i opsesiju naspram one dobro strukturisane ličnosti.

Taj gotski morbiditet nastao je delimično i iz šopenhauerovskog prezira prema organskom životu. Iz perspektive iz koje je smrt neminovno postajala istina seksualnosti. I zato je kao u Uelbekovoj frazi biti got značilo biti protiv sveta i protiv života. I upravo stoga su The Cure savršeno pogodili atmosferu vremena u kojem je ponovo bilo teško biti drugačiji.

Njihovi koncerti danas posle četiri decenije karijere su idealno mesto na kojem ljudi imaju da kažu nešto jedni drugima. I da sanjare baš kao u njihovoj „Just like heaven“. I tako i bi. U Novom Sadu na Exitu 2019. Na koncertu, posle kojeg će mnogi još dugo, dugo sanjariti širom otvorenih očiju.

3 коментара:

  1. Ala ti pametujes. Ili samo zelis da delujes pametno.

    ОдговориИзбриши
  2. "Cure vole cure" - beogradski grafit. ))

    ОдговориИзбриши
  3. Ima tu još puno toga što neko možda može naći u liku i djelu Roberta Smita, i the Cure-a.. a ovo mi zvuči kao da si siguran da je samo tvoja percepcija ta koja je jedina prava. Svakako, Cure for cure!

    ОдговориИзбриши