среда, 15. фебруар 2017.

LADY GAGA, SATANIZAM I ILUMINATI





Piše: Rastko Ivanović 

U ovim vremenima, mi znamo da sve može biti umetničko delo. Ili, pre, da sve zaslugom umetnika može da postane umetničko delo. No, iako je ova zamisao izraženija nego ikad, ona nije novijeg datuma. Setimo se samo kako su razni avangardni pokreti 20. veka nastojali da oslobode umetnost od muzeja i biblioteka i da je integrišu u svakodnevni život. Pa, iako je ostvarenje ove ideje tada delovalo nemoguće, danas, kada ništa nije realno, sve je postalo moguće... pa, i ovaj avangardni  san.

Jer, stari projekat povezivanja umetnosti i života danas se ostvario; ali u formi advertajzinga, a to nije ono što su avangardni sanjari imali na umu. Drugim rečima, pakovanje je zamenilo proizvod, poza je trijumfovala nad stavom, dok je stil pobedio supstancu. A „sve od džinsa do gena“ postalo je pitanje dizajna. Pa i mi sami.

Naravno, to ne znači da sada svi možemo da postanemo slavni i umremo mladi kao Merilin Monro. Ali u svetu u kome su Vorholove slike Merlinke i Elvisa jedina „priroda“ koju poznajemo, sve postaje stvar osvetljenja. Samodizajn tu dođe nekako prirodno, kao izraz toga kako smo „slavni zato što smo slavni“: kao Idi Sedžvik u Vorholovoj pratnji, ili kao Lejdi Gaga danas.

Jer, danas, Lejdi Gaga je, svakako, svoj najbolje dizajnirani proizvod.

Naime, diva rođena kao Stefani Đermanota proglašena je za ključnu pop zvezdu 2009. od strane magazina Rolling Stone (Hiatt, „Rise of Lady Gaga”). Već  2010. Lejdi Gaga  je osvojila dve Gremi nagrade. Samo godinu dana kasnije bila je nominovana za još šest Gremija. Ubrzo je zapratilo i preko sedam miliona ljudi na Tviteru, da bi tokom 2010. postala druga najtraženija slavna osoba na Guglu u Americi. Jednostavno rečeno, Lejdi Gaga je postala vođa vlastitog kulta slave (a fame monster), i hodajuća labaratorija muzike, video-spotova i mode.

U cilju potvrde gore navedenih reči, dovoljno je podsetiti se njenog nastupa u Muzeju savremene umetnosti u Los Anđelesu. Te 2009. ona je nosila prvi šešir koji je ikada dizajnirao arhitekta Frenk Geri, dok je svirala na klaviru koji je oslikao Demijen Hirst. Kao da sam ovaj performans dovoljno govori o velikom uloženom trudu Lejdi Gage da postane ženski Vorhol (Guardian, 2009), u čemu je i uspela.

Međutim, u svetu u kome su prirodu i religiju zamenili dizajn i teorije zavere, ubrzo su se zakotrljale i prve konspirativne teorije po pitanju trijumfa Lejdi Gage. Kao odgovor na njen meteorski uspeh na Guglu su tokom 2011. godine iskrsle prve spekulacije da iza njenog uspeha stoje veze sa Iluminatima. Već 2012. Gugl pretraga na temu „Lejdi Gaga i Iluminati“ dobacila je do četiri miliona rezultata. O istom trošku, JuTjub je postao domaćin brojnim prilozima u kojima se objašnjava navodno prisustvo okultnih sila u Gaginom stvaralaštvu.

Pozivajući se na Konfučijevu misao da „znaci i simboli upravljaju svetom a ne reči i zakoni“, jedan anonimni autor (Vigilant Citizen) otišao je najdalje u ovoj vivisekciji, nastojeći da objasni kako se „iza lica simbola pop kulture krije njihovo ezoterično značenje“. Tako su prema ovom anonimnom autoru, samo ime i garderoba Lejdi Gage povezani sa tajnim programom CIA-e za kontrolu uma (MKULTRA). Istovremeno, sklonost zvezde da zaklanja jedno oko šminkom povezana je sa glavnim simbolom Iluminata „Svevidećim okom“. Ali kao da to nije bilo dovoljno, te se za spot Paparazzi ističe kako je pun referenci na okultnu figuru Bafometa. I ne samo to - pevačicino pomalo robotizovano ponašanje i bezizražajna poza samo potvrđuju da je ona žrtva programa za kontrolu uma, i robinja Iluminata.

Konspirativna čitanja ovih „simbola“ svakako jesu zabavna, ali su pre svega neuverljiva. Jer, ne vidimo li u slučaju Lejdi Gage upravo prirodu savremenog dizajna na delu? Naime, ako stvari lišimo ovog grotesknog okultno-magijskog zapleta, videćemo da ovi simboli predstavljaju samo efektne strateške mehanizme u sticanju slave. Otud su ovi simboli samo dokaz da sve što je uradila ona je uradila modelujući različite protejske verzije svoje vlastite slike.

Jer, u veoma preciznom smislu te reči, Lejdi Gaga i jeste samo slika: kod nje je sve u personi, spektaklu, na površini. Ona se svesno služi različitim maskama iza kojih se kriju druge maske. Uprkos brizi teoretičara zavere, simboli Lejdi Gage ne kriju neku dublju istinu. Oni su samo deo totalne predstave zvane „Lejdi Gaga“. Oni su stilski ukrasi površine. A kod Gage je sve na površini i u sablasnom intenzitetu fetiša lišenom smisla. Stoga je tajna koju ovi „simboli“ kriju da nema tajne iza njih.

Otud se može reći da ovi „simboli“ predstavljaju paralelu za moderni dizajn, koji je početkom 20. veka otkrivao skrivenu suštinu stvari, dok danas dizajnira njihovu površinu. Sve je na toj površini i svi smo uključeni u igru. U toj igri, postojati znači biti vidljiv, biti vidljiv znači biti slavan, a biti slavan znači biti lep. A, ako svako nije lep, kako je govorio Vorhol, onda niko nije lep.

Čini se da je to najbolje shvatila Vorholova najbolja učenica- sama Lejdi Gaga. Jer, kako nam poručuje Gagin Manifest malih monstruma mi nismo ništa bez naših slika. Na koncu, te slike nas i apsorbuju u sebe.

Stoga je naš usud, da se svako od nas danas preobražava u zvezdu vlastitog filma, dok se istovremeno, svodimo na praznu, isušenu ljušturu, koja biva zaboravljena kada filmska ekipa nastavi dalje. A to se, po pravilu, dešava kada se zabava završi.

Čak i u vrlom novom svetu totalnog dizajna.

(april 2012.)




Нема коментара:

Постави коментар