петак, 16. март 2018.

BFI 2018. VELIKI KROTITELJ



Piše: Rastko Ivanović

Živo telo je složena mreža nagona, sila, energetskih tačaka i tokova, u kojoj koegzistiraju senzomotorički procesi i nagomilano telesno sećanje, genetski kod i telesni udari. Svako je telo više od jednog: radno telo, telo zabave, sportsko telo, javno i privatno telo, telo od mesa i kostiju. Reklo bi se da je danas telo naprosto sve. I da na ovom svetu postoje samo tela i jezici. Ali šta je to u telu što nas čini većim od nas samih? Da li postoji nekakav trezor, nekakav grumen, konačno nekakav skriveni dijamant, koji predstavlja to naše beskrajno ranjivo "ja" koje je uzdrhtalo u telu?

Predstava Dimitrisa Papajoanua "Veliki krotitelj" je arheološka potraga za tim skrivenim grumenom. Predstava o identitetu, o prošlosti, o nasleđu, o agoniji, o korenima, o strahu, o telu iznad i ispod zemlje. O potrošnji kao takvoj. O linijama bega u našem savremenom društvu nadzora. I o potrazi za smislom. Smislom, koji je upravo taj dijamant skriven u dubini koga autorova ruka pokušava da se dokopa. Naravno, niko ne može biti siguran da ta dubina nešto skriva, no u svakom od nas postoji taj grubi pokret, taj trzaj ruke i tela koji gnječi lice onog drugog u nadi da će tu ili iza njega ipak nešto pronaći.

Postoji jedna stara priča o Sen Pol Ruu, koji je ponekad davao da se na vratima njegovog zamka smešteneog u Kamareu u trenutku kada on tone u san istakne natpis, "Pesnik radi".

Plesni komad Dimitrisa Papajoanua "Veliki krotitelj" deluje kao autorov san ispisan na sceni. Jedno makabričko putovanje u središte sopstva. Jedna pesma, kao u slučaju svake vrhunske plesne umetnosti, koja je oslobođena svekolikog pisarskog oruđa. Predstava kojom je na najbolji mogući način otpočelo 15. jubilarno izdanje Beogradskog festivala igre.






Нема коментара:

Постави коментар